"I riječ Jahvina stiže Salomonu: 'To je Dom što ga gradiš ... Ako budeš hodio prema naredbama mojim, ako budeš vršio naredbe moje i držao se mojih zapovijedi, tada ću ispuniti tebi obećanje što sam ga dao tvome ocu Davidu: prebivat ću među sinovima Izraelovim i neću ostaviti naroda svoga Izraela.' I tako Salomon sazida Hram i dovrši ga."

- I Knjiga o Kraljevima 6:12-14

Najpoznatija teorija o tome kako su slobodni zidari nastali može se pronaći u legendama o starim srednjovjekovnim cehovima zidara. Ovi cehovi bili su slobodna udruženja građana te su u svojim redovima najčešće sadržavali nepismene, ali sposobne i vješte obrtnike, radnike i umjetnike. Značaj njihovog zanata bio je prepoznat diljem Europe te su često putovali od gradilišta do gradilišta u potrazi za poslom. Njihov rad stavio ih je izvan domene kraljevskih ovlasti. Na ovaj način, bili su slobodni kretati se prema mjestima gdje su bili traženi. Biti slobodni zidar označavalo je osobu koja je bila okrenuta ka suradnji s ljudima drugih narodnosti, kulturnih pozadina, jezika i sl. Kako bi se mogli međusobno raspoznavati po pripadnosti i činu, stari zidari i graditelji razvili su sustav neverbalnih znakova i lozinki koji preživljavaju još danas u obredima našeg bratstva.

Osnova graditeljskog zanata bila je svedena na tri stupnja zanatske vještine: primljenog učenika, pomoćnika i majstora zidara. Primljeni učenik nije obavljao nikakvu pravu djelatnost već je samo u tišini promatrao napore drugih. On je gledao rad kako se izvršava i pokušavao učiti opažanjem. Pomoćnik je bio učenik koji je izdržljivošću, strpljenjem i trudom zavrijedio mogućnost propuštanja na viši stupanj te obavljanja prvih sitnih radova obrtnika. Majstor zidar bio je potpuni zidar koji je bio poučen zanatu u punom smislu riječi. On je bio slobodan kretati se po drugim gradilištima i tražiti posao na njima. Ova tri povijesna stupnja danas su odražena kroz prva tri simbolična stupnja slobodnog zidarstva u Ivanovskim ložama, poznatijima također kao plavim ložama.

Ono što je ujedinjavalo stare zidare bila je vjera u Boga te ideja složne i precizne izgradnje njegovog hrama. Ovdje je ležao temelj za stvaranje ekumenskog dijaloga, koji je jedna od najznačajnijih povijesnih i suvremenih odlika našeg reda. Ipak, najslabije dokumentiran dio ove teorije upravo je proces pretvorbe iz tzv. operativnog (praktičnog) u spekulativno (filozofsko) slobodno zidarstvo. Čak i najstarija loža na svijetu, poznata Mary's Chapel u Škotskoj, koja ima zapisnike iz 1599. godine, spada u razdoblje u kojem cehovi zidara kamenorezaca nisu više bili aktivni.

„Sastavljen kako je od slobodnih zidara, muškaraca i žena bratski ujedinjenih bez razlike u društvenom ili etničkom podrijetlu, filozofskom mišljenju ili religiji te s ovim ciljem na umu, Red propisuje ceremonijalnu i simboličku metodu rada pomoću koje njezini članovi grade svoj hram usmjeren prema napretku i usavršavanju čovječanstva.“

– Međunarodna konstitucija Reda, članak 2. Ciljevi reda

Međunarodni red slobodnog zidarstva za muškarce i žene „Le Droit Humain“ nastao je iz vizije njegovog osnivača Georgesa Martina, francuskog liječnika, političara, kozmopolita i duboko posvećenog slobodnog zidara. Njegova zamisao o jedinstvenom, međunarodnom redu slobodnih zidara bila je revolucionarna jer je pozivala na potpuno ujedinjenje slobodnozidarskog svijeta pod jedan stijeg. Cilj stvaranja istinskog jedinstva među ljudima bilo je i ostalo do današnjeg dana glavna zadaća Reda, a plodovi te vizije vidljivi su iz rasprostranjenosti i veličine djelovanja našeg bratstva.

Georges Martin je unutar Reda integrirao stupnjeve tzv. plave ili Ivanovske lože sa stupnjevima Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, povezujući ih u zajedničku cjelinu. Istovremeno, ostavio je prostor za izvođenje svih ostalih obreda poput York obreda, francuskog obreda i sl. Na ovaj način, Red omogućava iniciranom bratu ili sestri obredni pristup svim stranama Kraljevske umjetnosti. Ovakav sveobuhvatni pristup svidio se slobodnim zidarima te u to doba Red raste s ložama u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Švicarskoj.

U skladu s liberalnim reformama Europe u to vrijeme, poput pokreta za ženska prava, pojedina braća trude se uvesti žene u slobodno zidarstvo. Mnogima to ne polazi za rukom te su dočekani od strane konzervativnije braće s protivljenjem ili apatijom. Ipak, nesebična i neumorna volja dr. Georgesa Martina omogućava uvođenje žena te se 14. siječnja 1882. u ložu „Les Libres Penseurs“ (fr. Slobodni mislioci) u gradu Pecq zapadno od Pariza inicira Maria Deraismes.

Kao francuska književnica, novinarka, politička aktivistica i uvjerena zagovornica ženskih prava, ona postaje bitan dio skupine ljudi koji će kasnije osnovati Red u njegovom današnjem obliku. Nakon godinu dana njezinog pripadanja bratstvu slobodnih zidara, zajedno s dr. Georgesom Martinom odlučuje osnovati Simboličku veliku ložu „Le Droit Humain“ koja će se kroz nadolazeće godine pretvoriti u prvi međunarodni Red i prvu organizaciju koja je prepoznala jednakost spolova u Kraljevskoj umjetnosti. Iako su od tada do danas mnoge slobodnozidarske institucije prihvatile načela liberalne struje bratstva, Međunarodni red slobodnog zidarstva „Le Droit Humain“ ostaje prvi u povijesti koji je odlučno krenuo tim putem. Njegova unutarnja zamisao i dalje nastavlja inspirirati braću i sestre u njihovim univerzalnim stremljenjima i želji za stvaranjem usavršenog i ujedinjenog čovječanstva.

„(…) štujući svačije slobodno uvjerenje, loža Pitagora stoji na stajalištu slobode savjesti i slobode političkog opredjeljenja. Stoga ona ni u kojem pogledu ne utječe ni na vjerske ni na političke nazore svojih članova, pak su u njezinim sastancima i raspravama strogo isključena politička i vjerska pitanja. No u načelu dozvoljena su za informaciju članstva opća teoretska (znanstvena, histrojska, sociološka) predavanja i o temama iz oblasti religije i politike kao i o temama iz svih ostalih područja ljudskog znanja.“

– Pravila društva: Opća slobodno-zidarska loža Pitagora (osnovana 1932.)

Prema podacima preuzetih iz arhiva našeg Reda, prva službena aktivnost započela je 1925. godine u Zagrebu kada se uz pomoć braće i sestara iz Beča i Praga utvrđuje prisutnost Reda primajući prve članove iz Zagreba. Također, u srpnju iste godine u Zagreb dolazi dr. George Sydney Arundale, osobni tajnik Velike zapovjednice Britanske federacije Annie Besant (33°) koja je također obnašala ulogu predsjednice Teozofskog društva u Ujedinjenom Kraljevstvu. Nakon nekoliko godina rada nastaje prvo službeno tijelo Međunarodnog reda slobodnog zidarstva „Le Droit Humain“.

Prva loža „Pitagora“ br. 935 I. O. S. R. nastala je 23. siječnja 1932. u doba Kraljevine Jugoslavije. Tada je u prvu zagrebačku ložu bilo uneseno svjetlo, a članovi bečke lože „Harmonie“ br. 900 predvodili su obrede. Bila je to prva loža u povijesti ovih prostora koja je prepoznala istinsku jednakost, istovremeno primajući u svoje redove muškarce i žene. Nakon ovog događaja, Red raste u članstvu, okupljajući odvjetnike, trgovce, kipare, sveučilišne i gimnazijske profesore, bankare, glazbenike, pjesnike i mnoga druga zanimanja u skladnu cjelinu.

Svega nekoliko godina nakon utemeljenja prve lože nastaje i druga loža „Humanitas“ br. 962 I. O. S. R. u Zagrebu. Ova loža bila je prijavljena na adresi Adolfa Mošinskog 22 (današnja Vladimira Nazora 24) gdje su bili njezini službeni prostori te ujedno i službeni prostori Velike lože Jugoslavije, čiju je arhitektonsku zamisao izradio poznati zagrebački graditelj i slobodni zidar Ignjat Fischer. Nakon nekoliko godina postojanja, njezin rad dolazi kraju u skladu s tadašnjim događajima u Europi. Dana 26. travnja 1939. loža Humanitas prestaje postojati. S njome nestaje i loža Pitagora kao i sva prisutnost reda „Le Droit Humain“ na prostoru Hrvatske.

Prije početka II. svj. rata, u Zagrebu je unutar Reda djelovalo gotovo 80 članova, o čijem slobodnozidarskom radu i misli danas preostaje vrlo malo zapisanog. Članovi pojedinih loža nakon završetka II. svj. rata nisu obnovili prisutnost Reda i loža jer je slobodnozidarski rad bio zakonski zabranjen u doba druge Jugoslavije. Posljednji živući član lože „Humanitas“ bila je Eleonora Kovačić koja je umrla 1994. godine.

Nakon 77 godina potpunog mirovanja, hrvatski liberalni slobodni zidari podnose molbu Vrhovnom vijeću “Le Droit Humain” u Parizu za obnavljanje lože „Humanitas“ u Hrvatskoj. Uz pomoć delegacije Britanske federacije, predvođene Velikim zapovjednikom Brianom Robertsom (33°), prisutnost Reda obnovljena je 8. ožujka 2016. godine te „Humanitas“ službeno ponovno živi na zagrebačkom Orijentu. Ovaj čin predstavlja otvaranje novog poglavlja u povijesti slobodnog zidarstva u Hrvatskoj, kao i obnovu rada slobodnozidarske organizacije stare preko 120 godina.

„Slobodno zidarstvo, koje je u biti spoj moralnosti i filozofije, ne smije posustati u obavljanju svoje dužnosti. Nikad ne znamo u kojem će trenutku naši napori biti okrunjeni uspjehom, koji se, općenito govorivši, rađa u trenutku kad ga najmanje očekujemo.“

Albert Pike: Moral i dogma drevnog i prihvaćenog Škotskog reda masonerije

LDH u Hrvatskoj, nakon organizacijskih promjena i napretka u siječnju 2021. godine, radi u 7 loža: U Splitu, Osijeku, Varaždinu i Zagrebu - koje zajedno imaju više od 140 članica i članova. U izvrsnim je odnosima sa mnogim liberalnim slobodnozidarskim organizacijama u Hrvatskoj, Regiji i Europi.